O ljudima i Bogu
14/02/2018
Vjernik. Često krivo protumačeni izraz. Kada se spomene da je netko vjernik, odmah se za njega misli kako je neki religijski fanatik. To je u potpunosti netočno. Gledano iz nekog normalnog i realnog aspekta svi smo mi vjernici. Na primjer, ja vjerujem da Bog postoji, što me čini vjernikom. Žaklina iz Novigrada vjeruje da Bog ne postoji. Ali ona to ne zna, ona isto vjeruje, što i nju čini vjernicom ali na drugi način. Ni jedan ni drugi nismo sto posto sigurni u svoje tvrdnje, preostaje nam samo vjerovati. Ova činjenica, kako nismo sigurni u nešto, kosi se sa svim razmišljanjima znanosti. Razlog tome je što znanost temelji sve na dokazima, kakvi god oni bili. I onda dolaze do problema kada trebaju dokazati da Bog ne postoji, što je nemoguće. Što dovodi do toga da se znanost zadnje vrijeme ograđuje od pitanja Boga, pošto ne mogu dokazati suprotno. To nas dovodi do pitanja, je li moguće da se Bog i znanost uklapaju u istu priču? Je li moguće da je oboje ispravno, istinito? Pokušajmo zamisliti njihov spoj. Recimo da je teorija velikog praska ispravna, i da teorija evolucije vrijedi. Teorija velikog praska kaže kako se u svemiru dogodila svojevrsna eksplozija koja je uzrokovala danji slijed događaja koji vodi do danas. Postavlja se pitanje, kako je nastala ta eksplozija i tko je stvorio to što je eksplodiralo. Netko je morao stvoriti to što će puknuti. Sada tu ulijeće u priču Bog, i recimo da je on taj koji je stvorio te elemente koji su eksplodirali. Sve se uklapa, svi sretni. Ali ako je Bog napravio to što je "puklo", koji mu je problem napraviti čitav svijet kao što navodi biblija? Nikakav. Stoga to poklapanje znonsti i religije nema previše smisla. Sve u svemu ni jedna tvrdnja se ne može sto posto dokazati. Najteže pitanje u vezi s Bogom je to kako je onda on nastao. Neki kažu kako je on "oduvijek". Kako je moguće da je netko oduvijek? Što je to oduvijek? Mi niti ne možemo pojmiti izraz "oduvijek" pošto to ne postoji u našem svijetu. Možda jednog dana saznamo kako je puno jednostavnije nego što mislimo, a možda i nikad nećemo saznati jer nije u granicama našeg razumijevanja. Možda je sve samo san? Možda je sve nečiji eksperiment, nečija mašta? Možda smo svašta? Možda smo u šumi? Ah krhko je znanje, što ga imamo više ko da ga imamo manje.